U sklopu Tjedna cjeloživotnog učenja dodjeljuju se i nagrade “Maslačak znanja“. Glavni cilj nagrade je isticanjem i promoviranjem životnih primjera odraslih polaznika različitih programa i oblika učenja potaknuti i motivirati sve građane/ke u Republici Hrvatskoj da se uključe u neki oblik učenja i obrazovanja. Nagrada se sastoji od male skulpture, povelje i vaučera za besplatno pohađanje programa obrazovanja po izboru dobitnika. Proteklih godina nagrada Maslačak znanja je postala jedna od najvažnijih i najprepoznatljivijih sastavnica Tjedna cjeloživotnog učenja. Pokazalo se da upravo osobni primjeri pojedinaca, koji su se usprkos nepovoljnim uvjetima i okruženju koje nije uvijek bilo dovoljno poticajno odlučili za obrazovanje, izuzetno motiviraju druge da krenu njihovim stopama.

Do 2024. godine, nagrade “Maslačak znanja” su dodijeljene trinaest puta, a u nastavku teksta možete ukratko pročitati o prethodnim dobitnicima.

Dobitnici nagrade “Maslačak znanja” za 2021. su:

Vanja Zorić 

Vanja Zorić rođena je s velikim hemangiomom koji joj je zahvatio desnu stranu lica, usnu šupljinu i jezik. Kako je rasla, hemangiom, dobroćudni tumor krvnih žila, rastao je s njom. U pubertetu je često imala krvarenja, teškoće pri govoru i uz vidljivu deformaciju koja je bila uzrok kompleksa, koje inače svi u pubertetu imamo zbog „sitnica“, često je bila izložena pogledima i ružnim komentarima. Tijekom osnovne škole, provodila je dane uglavnom u knjižnici, nerijetko bi posudila dvije knjige ujutro, pročitala ih, vratila poslijepodne i posudila nove. Liječnici su rekli da se tumor ne može operirati i smanjiti prije osamnaeste godine. Dočekala je punoljetnost i krenula na niz operacija kojima se tumor smanjio što joj je omogućilo govor. Najveći je problem bio jezik koji je bio jako zadebljan, kao i usne nepravilnog oblika. Završivši Poštansko i telekomunikacijsku školu zapošljava se u telekomunikacijskoj tvrtki radeći u administraciji. Tijekom rada u tvrtki prijavljuje se na sve edukacije koje je bilo moguće pohađati poput komunikacijskih vještina, engleskog jezika, financija za nefinancijaše i voditelja projekata. Osim toga, učila je i strane jezike te danas govori francuski, talijanski, španjolski i engleski. 2012. godine, nakon što je završila jednogodišnju specijalizaciju za voditelja odnosa s javnošću i Cisco CCNA akademiju, u tvrtki je proglašena viškom. Nakon 26 godina rada nudili su joj radno mjesto u pozivnom centru, ali uz znatno nižu plaću, na što nije pristala te odlazi iz tvrtke odlučna promijeniti smjer života i pronaći zanimanje koje će je u potpunosti ispunjavati. Bila je sigurna da ne želi više sjediti u uredu, već da želi pomagati ljudima te je završila Program osposobljavanja za dadilju. Tada joj se ukazala prilika za rad s osobama s intelektualnim teškoćama. Odmah nakon prvog susreta s njima znala je da to zapravo želi raditi u budućnosti te je završila Program osposobljavanja za njegovateljicu i zadnjih šest godina radi s odraslim osobama s autizmom. Divno ju je gledati kako se brine o njima i kako je uspjela uspostaviti uspješnu komunikaciju unatoč svim preprekama koje i sama ima. Kako radi u smjenama, ima dosta vremena tijekom dana te je prije četiri godine odlučila upisati Prekvalifikaciju za pedikera koju je i završila te potom otvorila svoj vlastiti obrt za masažu i njegu tijela TIP TOP.  Dodatno je još upisala i  Program osposobljavanja za masera koji je također uspješno završila. Uživa u radi s klijentima i klijenti to prepoznaju jer se vidi i osjeća da sve što radi, radi sa srcem. Međutim, tu nije kraj – nastavila je školovanje i sada je na drugoj godini prekvalifikacije za kozmetičara. Dugo godina željela je postati i dentalni asistent zbog svog znanja talijanskog jezika i želje za radom u dentalnom turizmu te je  završila i tu prekvalifikaciju i predala završni rad. Gđa. Vanja Zorić potaknula je mnoge ljude na promjenu i preokret u životu, bila im inspiracija i uzor, prije svega kao majka te kao primjer da se u životu usprkos svim preprekama koje se nađu na putu može uspjeti.

Margareta Sedlarević

Margareta Sedlarević tijekom školovanja u redovnom obrazovnom sustavu doživjela je prometnu nesreću ispred škole. Naime, nesmotreni vozač ispred Srednje poljoprivredne škole u Slavonskom Brodu naletio je na tri djevojke na nogostupu i trajno im promijenio život. Margareta je zadobila teške tjelesne ozljede i amputirane su joj obje noge. Velik dio redovne srednje škole provela je u bolnicama i na rehabilitaciji. Cjelokupan život joj se morao promijeniti zbog ograničenja koje invalidnost nosi. Nakon dobivanja proteza za noge, dugo je vremena bilo potrebno da se na njih navikne i da nauči hodati s obzirom na rane koje su se stalno otvarale i na sve što jedno takvo ograničenje nosi. Veliku pomoć pružili su joj prijatelji, nastavnici i udomiteljska obitelj kod koje je smještena. Unatoč svemu, završila je redovnu srednju školu, ali suočila se s novim problemom. Zanimanje veterinarski tehničar nikako nije bilo prikladno za osobu s invaliditetom, tako da se Margareta odlučila za prekvalifikaciju. Zajedno s Centrom za profesionalnu rehabilitaciju u Osijeku, Učilište Libar Margareti je omogućilo novi smjer u životu i novo zanimanje koje je prikladno njenim mogućnostima te je završila prekvalifikaciju za upravnog referenta. Nakon toga je upisala dodatni tečaj za voditelja izrade i provedbe EU projekata. Zahvaljujući prekvalifikaciji dobila je posao te trenutno radi u administraciji i priprema se za državnu maturu kako bi se dalje mogla školovati. Namjerava upisati fakultet uz posao, kako bi imala više mogućnosti za napredovanje. Margareta je unatoč svim teškoćama u dosadašnjem životu ostala pozitivna osoba, puna želje za rastom i razvojem. Uvijek traži nove aktivnosti i prilike u svom okuženju. Postala je primjer kako treba cijeniti život i sebe unatoč svemu što ti se dogodi. Svojom tihom snagom i voljom za napredak primjer je drugima da unatoč svemu, možemo biti sretni i ispunjeni, a potrebno je samo pokazati volju i nikada ne odustati od svojih ciljeva.

Pavao Moslavac

Pavao Moslavac kao mali dječak, u dobi od dvije godine smješten je u SOS Dječje Selo Lekenik te je tamo boravio do svoje dvanaeste godine. Nakon toga promijenio je nekoliko ustanova i gradova, što je svakako otežalo njegov obrazovni put. Srednju školu završio je u Malom Lošinju. Kaže kako mu je najviše žao što nije imao izbora birati srednju školu te je završio srednju školu za bravara, zanimanje za koje, kako navodi, zaista nema interesa. Nakon završetka osnovne škole imao je dovoljno bodova za upis i u neke druge škole. Bio je u šahovskom klubu te osvajao medalje na natjecanjima. Trenutno radi kao dostavljač. Izrazito je odgovoran i sposoban radnik te je na poslovima koje je do sada radio, uvijek promoviran vrlo brzo na veće pozicije. Svim silama se trudi uštedjeti novac kako bi upisao četvrti razred za zanimanje upravni referent i nakon završetka četvrtog razreda upisao fakultet. Pavao tome teži još od kako je izašao iz doma, no životne okolnosti su ga spriječile. Izašao je iz doma s 18 godina, kada s obzirom na to da nema roditelje kreće njegova egzistencijalna borba koja traje i danas. Od svoje 18. godine morao se sam financijski snalaziti, a podstanarstvo, režije, hrana, svakodnevni životni troškovi i razne druge nepovoljne životne okolnosti nisu mu ostavljali dovoljno prostora za štednju i toliko željeni nastavak obrazovanja. Nikada, međutim, nije odustao i još uvijek teži tome.

Pavao je već dugi niz godina volonter u Udruzi Igra. Zajedno sa stručnim suradnicima udruge provodi edukativne radionice i edukativne izlete za mlade. Educira mlade koji se pripremaju za izlazak iz domova i udomiteljskih obitelji i započinju samostalan život. Osim toga, gost je i na stručnim skupovima i okruglim stolovima koje organizira udruga. Uvijek je spreman dijeliti svoje iskustvo i znanje kako bi se poboljšao sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj te kako bi mlađima od sebe pružio podršku i naučio ih dodatna znanja i vještine kako bi stekli dodatne kompetencije i bolje se snašli u samostalnom životu.

Dobitnici nagrade “Maslačak znanja” za 2020. su:

Sanja Tarczay

Sanja Tarczay rođena je kao gluha osoba te je i dijete gluhih roditelja. Od malih nogu je učila i koristila se znakovnim jezikom. Odrastala je kao gluha osoba sve do adolescencije kada je počela gubiti vid, kasnije joj je dijagnosticiran progresivan gubitak vida tj. atrofija očnog živca. Aktivno je bila uključena u organizacije gluhih osoba te je aktivno poticala mlade gluhe osobe. 1992. godine je otišla u Švedsku kao gluha osoba na doškolovanje gdje je spoznala i prihvatila da uz gluhoću ima i oštećenje vida te da je ona zapravo gluhoslijepa osoba. Kada se vratila 1994. godine, osnovala je Hrvatsku udrugu za pomoć gluhoslijepim osobama koja se danas naziva Hrvatski savez gluhoslijepih osoba “Dodir“.

Od tada pa do danas bori se za poboljšanje života gluhih, nagluhih i gluhoslijepih osoba te paralelno gradi svoje empirijsko znanje koje nadopunjuje stručnim. U Savezu Dodir Sanja ima ulogu predsjednice kao i u European Deafblind Union. Nakon završetka ekonomske škole Sanja je svoje obrazovanje nastavila graditi. Prvo je 2004. godine postala diplomirani rehabilitator, a 2010. godine magistar znanosti. Svoje obrazovanje je postigla na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu kao što je i 2014. godine postigla “nemoguću misiju“ i postala doktor znanosti. Sanja je prva gluhoslijepa osoba u Hrvatskoj koja ima titulu doktora znanosti. Znak po znak je projekt koji je ona osmislila i prva osigurala prevoditelje u vrtićima i školama djeci koja imaju senzorička oštećenja. Izborila se da se gluhoslijepoća prizna kao jedinstveno oštećenje i kako bi gluhoslijepe osobe imale uređenije zakone, bolja prava i povlastice. Važno joj je da se kvalitetno ispunjavaju potrebe za gluhoslijepe osobe. Oduvijek se zalagala za izvrsnost u komunikaciji jer je to najvažnije za sve pa tako i za gluhoslijepe osobe zbog čega najčešće dolazi i do isključenosti gluhoslijepih osoba u društvu. Danas je usmjerenija na starije gluhoslijepe osobe kako bi im se pružilo dostojanstveno starenje. Također, Sanja je do danas držala brojna predavanja i edukacije i to ne samo u Hrvatskoj već i u inozemstvu te je jedna od prvih gluhoslijepih osoba koja je članica vladinog povjerenstva za osobe s invaliditetom. Uključena je i u raznim drugim organizacijama na nacionalnoj, europskoj i međunarodnoj razini. Uz to sve važno je i napomenuti da je Sanja izvrstan govornik hrvatskog, engleskog i švedskog jezika.

Sanja je osoba koja je jako puno doprinijela gluhoslijepim osobama i njihovom položaju u društvu te ju mnogi nazivaju Hrvatskom “Helen Keller“. Sanja je izvrstan primjer i poticaj za mnoge druge kako se sve može ostvariti i sve životne prepreke i ograničenja prijeći uz puno truda i čvrstu volju.

Mira Talaja

Mira je rođena u Sinju 16. listopada 1958. godine. Neposredno nakon završene Školu za medicinske sestre u Splitu 1977. godine, zapošljava se u Domu zdravlja Sinj, polože stručni ispit za samostalni rad i radi na različitim poslovima medicinske sestre opće njege u primarnoj, polikliničko-konzilijarnoj i tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti. Najveći dio radnog staža provela je u radu na zdravstvenoj zaštiti djeteta i u patronažnoj službi. Nakon 10 godina rada, 1987. godine na Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu, uz rad i obitelj s dvoje djece, stječe zvanje više medicinske sestre dispanzersko-patronažnog smjera. Te iste, 1987. godine, nakon radne nesreće supruga, ostaje bez najvećeg oslonca i postaje samohrana majka dvije djevojčice od sedam i devet godina. Tu počinje njena borba u koju kreće oboružana čvrstim korijenima i istinskim vrijednostima. Ona, u takvim teškim obiteljskim okolnostima, od svojih nadređenih biva imenovana Glavnom sestrom, pa tako od 1990. – 2004. godine obavlja zahtjevne poslove Glavne medicinske sestre Doma zdravlja Sinj, s preko 300 djelatnika, drugog po veličini u RH. Već u prvim mjesecima 1991. godine, zbog nadolazećih ratnih okolnosti postaje i član Kriznog stožera saniteta Doma zdravlja Sinj. Bilo je to teško i izvanredno razdoblje Domovinskog rata u kojem je uz ravnatelja, organizirala i rukovodila zdravstvenu službu, ali i pomagala ZNG i hrvatskoj policiji u formiranju i opremanju prvih ekipa vojnog saniteta na širem cetinjskom području uključujući i Kijevo. Kao samohrana majka i braniteljica nakon Domovinskog rata, ona se ne odmara, nego se nastavila educirati te pri UNICEF-ovu Uredu za Republiku Hrvatsku završila za voditelja projekta: Baby friendly Hospital Initiative, Prve 3 su najvažnije!, Baby fitness. Bila je koordinator svih projekata koji su uspješno implementirala u Domu zdravlja Sinj. Vodeći se motivom da je potreba za učenjem osnovna ljudska potreba kao i ona za hranom i vodom, na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu završila je 2002. godine program dopunsko-pedagoško psihološkog obrazovanja, te stekla zakonske uvjete za rad u prosvjeti. Put njezina usavršavanja tu ne staje, ona se preko modula na Zdravstvenom Veleučilištu u Zagrebu i Zdravstvenog studija Sveučilišta Splita priprema i na zdravstvenom studiju Sveučilišta u Splitu te u prvoj generaciji studenata 2014. godine stječe akademsko zvanje magistra sestrinstva. Od 2015. godine posvetila se odgoju i obrazovanju novih generacija kao djelatnica  Zdravstvene škole Split na poslovima nastavnice strukovnih predmeta (medicinska skupina predmeta). Za nju je  život najveća vrijednost i najveće dobro, a njen moto misao Majke Terezije u koju je utkala znanje: Nije važno koliko radiš, već koliko ljubavi i znanja unosiš u ono što radiš.

Član je strukovnih i profesionalnih organizacija: Hrvatsko katoličko društvo medicinskih sestara i tehničara, Hrvatske komore medicinskih sestara, Nacionalnog Saveza sestrinstva, Hrvatske udruge medicinskih sestara, Društva medicinskih sestara i tehničara Domovinskog rata. Od 2011. godine je član Organizacijskog odbora Hrvatske proljetne pedijatrijske škole, a od 2012. svjetskog kongresa CCIAMS-a. Voditelj je trajne edukacije medicinskih sestara i tehničara HKDMST-a, ogranak Sinj. Djelovala je kao predavač na Veleučilištu u Solinu za studente preddiplomskog studija sestrinstva iz tri stručna kolegija, a 2013./2014. kao voditelj seminara iz kolegija Zdravstvena njega u zajednici na Dodiplomskom studiju sestrinstva pri Sveučilišnom odjelu zdravstvenih studija Sveučilišta u Splitu. Obavljala je višegodišnji savjetodavni javnozdravstveni rad na promociji zdravlja i prevenciji bolesti u Udruzi umirovljenika Sinj s ciljem poboljšanja kvalitete života u zajednici. Od 2008. je koordinator Hrvatske udruge medicinskih sestara i tehničara, Ogranak Sinj, za planiranje, nadzor, izvođenje i evaluaciju javnozdravstvenih aktivnosti u zajednici s ciljem promocije zdravlja i prevencije bolesti s posebnim osvrtom na pravo bolesnika na palijativnu zdravstvenu skrb i osiguranje najbolje moguće kvalitete života i dostojanstvena umiranja u kući. Autor je ili koautor stručnih članaka i publikacija, ali i članaka s javnozdravstvenim temama s ciljem edukacije pučanstva i ciljnih grupa u pisanim medijima i na web stranicama (Hrvatsko društvo prijatelja palijativne skrbi, Matica hrvatska Sinj), te je predavač na Zaručničkim tečajevima  u Svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske. Djelovala je i kao mentor u projektu E-medica u šk. godini 2018./2019. te 2019./2020.

O širini djelovanja govori i to da su na njenu inicijativu pokrenute interaktivne radionice kako bi se kroz njih educiralo osobe na rubu siromaštva i u opasanosti od socijalne isključenosti, kao i akcije mjerenja šećera u krvi te krvnog tlaka. Tako je nastavljen njezin rad i u Caritasu Splitsko – makarske nadbiskupije. Korisnici Caritasove pomoći pod budnim su okom mentorice Mire, uz vrlo važnu edukaciju i konkretne upute, dobili poticaj da ne odustaju od sebe i brige za svoj život jer postoji netko čijeg su bezuvjetno poklonjenog vremena uvijek vrijedni. Posebno se istaknula po pitanju educiranja obitelji o njezi teško oboljelih članova koji su korisnici Caritasovog programa Mali kućni hospiciji. Kada ni Korona nije bila prepreka, nego izazov za daljnji rad, jasno je kako je riječ o osobi koja u svakom trenutku vidi priliku da bude zagovornik onih koji to ne mogu, nemaju snage ili mogućnosti.

Miran Osuško

Obrazovanje je kao i veslanje, čim se prestane u  njega ulagati, odmah se kreće unazad. Naša budućnost uvelike zavisi od kvalitetnog obrazovanja u sadašnjosti. Upravo ovim konstatacijama odgovara Miranov stav i pogled na važnost obrazovanja koji traje cijeli život. Nakon nezavršene srednje škole, odlazi u Opatiju gdje se zapošljava kao konobar u kafiću. U zanimanju konobar nije pronašao ono što bi ga trajno vezalo za obavljanje tog posla, stoga se odlučio  posvetiti formalnom obrazovanju i završiti započetu srednju školu za zanimanje elektroničar-mehaničar.

Nakon završene srednje škole radi na održavanju u tvornici za proizvodnju papirnatih vrećica, a nakon toga se zapošljava kao poštar. Uvidjevši nedostatke rada za poslodavce, odlučuje se na ostvarenje cilja da radi kao samostalan poduzetnik. Znao je da toj slobodi prethodi dodatna edukacija na području kojim se želi baviti. Budući da je zaljubljenik u automobile, svoju budućnost je vidio u obnovi aluminijskih naplataka i zavarivanju svih vrsta legura, posao kojeg trenutno jedino on obavlja na području Koprivničko-križevačke županije. Ka ostvarenju cilja, otvaranju vlastitog obrta, prethodilo je pohađanje niz edukacija,  u vidu osposobljavanja i usavršavanja, prvenstveno u Obrtničkom učilištu POUKA, kojem je osnivač Obrtnička komora Koprivničko-križevačke županije.

Na ulasku u Miranovu radionu, velik dio zida pokrivaju njegova uvjerenja o osposobljavanju od kojih se ističu ona za zanimanje elektrozavarivač, operater CNC tokarilicom i CNC glodalicom, lakirer metala i uvjerenje o usavršavanju za obavljanje poslova montera solarno toplovodnih sustava. Sve navedene programe, njih četiri, Miran je uspješno položio u vrlo kratkom  roku, u periodu od 2017. godine do 2019. godine, što je veliki uspjeh. Budući da su djelatnici Obrtničkog učilišta POUKA prepoznali stručnost i ozbiljnost u obavljanju poslova kojima se Miran bavi, u radionici njegova obrta odvijala se praktična nastava za programe osposobljavanja za zanimanje tokar i elektrozavarivač pod njegovim mentorstvom. Valjanost i stručnost u izvođenju poslova koje radi dokazao je polaganjem majstorskog ispita, a sada je u fazi prikupljanja dokumentacije za pokretanje procesa licenciranja vlastite radionice kako bi mogao svojim pozitivnim primjerom utjecati na mlade ljude kojima je važno ukazati da se strpljivošću, upornošću i marljivim radom mogu ostvariti zadani ciljevi.  Kako bi proširio djelatnost u obrtu, prijavio je polaganje ispita o stručnoj osposobljenosti za zanimanje vulkanizer da bi mogao svojim klijentima pružiti široku paletu usluga. Iako je vremenska komponenta ponekad bila otežavajući faktor u realizaciji navedenih aktivnosti, unutarnja motivacija i želja za uspjehom to su uspješno nadvladale.

Mnogo možemo naučiti iz načina života mladog i perspektivnog obrtnika, a zasigurno i to da se cjeloživotnim obrazovanjem, pozitivnim stavom i hrabrošću mogu realizirati vlastiti planovi i ciljevi.

Dobitnici nagrade “Maslačak znanja” za 2019. su:

Mario Bereković (1992.)

Mario Bereković nakon samog rođenja smješten je u sustav alternativne skrbi te je do punoljetnosti bio smješten u nekoliko domova socijalne skrbi. S navršenih 18. godina izašao je iz sustava i počeo potpuno samostalno brinuti o sebi. Po izlasku se susreo s mnogobrojnim izazovima te je zbog izostanka podrške obitelji i socijalne skrbi, te uslijed iznimno nepovoljne ekonomske situacije u Hrvatskoj u jednom trenutku bio u riziku da postane ovisan o sustavu socijalne pomoći.

No Mario se nije predao i u cijelom procesu stvaranja dostojanstvenih uvjeta za život Mario je čvrsto vjerovao da je znanje i rad na sebi ono što će mu pomoći da uspije u životu. Iako je završio trogodišnju školu za elektrotehničara imao je veliku želju da upiše fakultet i radi s ljudima. Odmah po izlasku iz doma 2009., Mario je odlučio s dijelom sredstava koje je dobio izlaskom iz skrbi platiti si tečaj za Web dizajn na POU Zagreb. Želeći se približiti svom snu da upiše fakultet Mario je zahvaljujući suradnji udruge Igra i POU Zagreb upisao prekvalifikaciju za medijskog tehničara. To je značilo da je uz svakodnevni rad po godini morao položiti i dvadesetak dodatnih ispita. Mario je ujutro radio, popodne išao na predavanja, a navečer učio. Znalo se dogoditi da uči i tijekom posla dok ga je kolega vozio od jedne radne destinacije do druge. Usprkos svim obavezama Mario je sve tri godine dao u roku i s vrlo dobrim uspjehom.

Mario je također odmah po izlasku  iz doma u trenucima kada je imao i sam puno teškoća krenuo volontirati u Domu za djecu u Nazorovoj i Centru za odgoj i obrazovanje Prekrižje.

Zbog svega navedenog Mario koji je usprkos mnogobrojnim životnim izazovima (ponavljajuća nezaposlenost, slabo plaćeni i nestabilni poslovi, siromaštvo, izostanak podrške obitelji i sigurnosne mreže) primjer osobe koja uspijeva ostvariti sebe i pridonijeti društvu u kojem živi na dobrobit svih.

Matija Cetinić – Frankos (1984.)

Matija Cetinić Frankos završio je Kineziološki fakultet u Zagrebu i studirao na Northeastern University Boston. Bio je veslački reprezentativac, sudjelovao je na svjetskim prvenstvima te postigao normu za Olimpijske igre, a srednju školu završio je u Zagrebu, smjer komercijalist i trgovac. Po završetku aktivne sportske karijere pronašao se u poljoprivredi. Životna ušteđevina i prodaja nekretnina omogućile su mu pokretanje poljoprivredne proizvodnje i projekata koji uglavnom propadaju zbog manjka stručnih znanja iz poljoprivrede. No to ga nije pokolebalo i nije odustao od želje da bude uspješan mladi poljoprivrednik.

Nakon nekoliko uzastopno neuspješnih projekata odlučio se školovati kako bi stekao osnovna znanja iz poljoprivrede. 2014. godine upisuje program obrazovanja odraslih u tada Poljoprivrednoj školi, pod vodstvom prof. Tolić, smjer Poljoprivredni tehničar opći. Prekvalifikaciju je završio s odličnim uspjehom iako je morao savladati predmete koji su mi bili teški, ali izazovni. Najteži su mu bili predmeti poput kemije i fizike budući da se u dotadašnjem obrazovanju nije s njima susretao kao i sa svim ostalim stručnim predmetima.

Sva novostečena znanja i vještine Matija je pretočio u rad na svom OPG-u te upravo to ističe kao glavni razlog za uspješne prinose na svome OPG-u. S nekoliko kolega Matija otvara zadrugu Berry Organica, a 2017. godine je izabran za najboljeg mladog poljoprivrednika u Republici Hrvatskoj. S projektom Berry Organica Matija je također osvojio i 2. mjesto na razini EU. Nastupao je na tridesetak različitih konferencija na kojima je hrabro govorio o uspjesima, ali i neuspjesima u poslu te o važnosti stalnog obrazovanja. Najveća konferencija o motivaciji i inspiraciji je svakako nastup na TEDx konferenciji Zagreb 2017 godine.

Matija je i član Hrvatske udruga mladih poljoprivrednika (HUMP) koja zajedno s Agronomskom školom Zagreb razvija projekt Akademije mladih poljoprivrednika koji će biti izvrstan spoj poduzetništva i struke.

Zbog svega navedenog Matijina priča pravi je primjer da se radom, trudom, upornošću i neprestanim ulaganjem u obrazovanje mogu savladati sve prepreke te postati mladi uspješan poduzetnik u Hrvatskoj.

Barbara Karaga (1992.)

Barbara Karaga je izuzetno sposobna dvadesetsedmogodišnja djevojka iz Zagreba, koja je slijepa. Sljepoća je nastupila u potpunosti prije tri godine, ali se cijeli život nosi s poteškoćama s vidom. Unatoč tome redovno je završila školovanje za nekoliko zanimanja: Pediker, Kozmetičar i Farmaceutski tehničar.

Nakon što je potpuno izgubila vid, Barbara se samostalno uključila u psihosocijalnu rehabilitaciju na Odjelu za odrasle Centra za odgoj i obrazovanje „Vinko Bek“. Tijekom cijele rehabilitacije bila je izuzetno motivirana i pokazala sposobnost učenja unatoč velikoj životnoj promjeni i teškoćama te je u potpunosti usvojila znanja i vještine predviđene rehabilitacijskim sadržajima za odrasle slijepe osobe.

Barbara je neovisna u kretanju jer u svim situacijama koristi dugi bijeli štap, samostalna je u obavljanju svakodnevnih poslova te brige o sebi u svakom smislu. Izvrsno je opismenjena na svom novom pismu – brajici, a korištenje računala s govornom podrškom u nizu aplikacija omogućava joj izuzetno dobro svakodnevno samostalno funkcioniranje. Kada je stekla dovoljnu razinu samostalnosti odlučila se na prekvalifikaciju za zanimanje telefonski operater, jer prethodna zanimanja koje je stekla ne može obavljati kao slijepa osoba. Postiže odlične rezultate u učenju, a vrlo je uspješna i na praktičnoj nastavi gdje je dobila pohvale mentora i poslodavca.

Velika vrijednost je kod Barbare vedrina i pozitivan odnos prema osobama i stvarima koje je okružuju. Brzo učenje, donošenje argumentiranih i zrelih odluka doprinijele su stjecanju zvanja za telefonskog operatera. Činjenica da je dobila preporuku za zapošljavanje od poslodavca na praktičnoj nastavi, govori o mladoj osobi koja je primjer kako se unatoč invaliditetu može postići uspjeh. Barbarina osobnost i veliki napor koji svakodnevno ulaže da bi se ponovo integrirala u društvo, pokazatelj su da se radi o osobi s velikim osobnim potencijalom. Njena neprestana borba u svladavanju svih prepreka koje nosi sljepoća, interesi, potrebe i rezultati u svim segmentima pravi su primjer i poticaj svima.

2018.

Goran Đurđević (1971.)

Goran Đurđević pripadnik je romske nacionalne manjine i prvi deklarirani Rom u demokratskoj  Hrvatskoj sa završenom visokom stručnom spremom. Od tada je, kroz sve funkcije koje je obnašao, poticao pripadnike romske nacionalne manjine na obrazovanje, odnosno učenje u kojemu sudjeluje i sam. Osnivač je i član predsjedništva Stranke Roma Hrvatske (1991.), a osnovao je i udrugu Roma na prostoru Bjelovarsko-bilogorske županije (2000.). Pokrenuo je tradicionalnu manifestaciju Dani romske kulture – Gypsi wekend u gradu Bjelovaru. Na romski jezik  prevodi stalne povijesno-dokumentarne izložbe autohtonih hrvatskih Roma te I. Romski katekizam u Europi, koji je Hrvatska biskupska konferencija tiskala i prezentirala (2005.) Suautor je dvojezične knjige Paramiče-priče za djecu i mladež (2006.) Također je autor trojezične izložbe stalnog povijesno- dokumentarnoga postava o povijesti Roma (2007.) Suradnik na prvom Hrvatsko-romskom rječniku izdanom u studenome  2008. godine.nacionalne manjine na obrazovanje, odnosno učenje u kojemu sudjeluje i sam.

Goran Đurđević aktivan je i kao član radne skupine za praćenje i provedbu akcijskog plana Desetljeće za uključivanje Roma 2005.-2015. te kao član radne grupe u projektu ka kvalitetnijem obrazovanju i poboljšanju zapošljavanja Roma u RH sa Finskim sveučilištem University of Jyvaskyla. Idejni je osnivač, voditelj i volonter  I. Romske kuće u Hrvatskoj, budućeg Kulturno-edukacijskog hostela (2010.) 2011. godine izabran je za glasnogovornika krovne romske udruge Centar za integraciju Roma u Europskoj Uniji Zagreb.

Vrlo je aktivan kao volonter – prevoditelj za većinu pisane građe na romski jezik za romske zajednice, državne urede, različite organizacije, glazbene i književne umjetnike širom Europe te kao simultani prevoditelj na različitim konferencijama i seminarima u Hrvatskoj i Europi.

Boris Rozman (1979.) 

Nakon završene srednje Trgovačke i komercijalne škole Davor Milasu Osijeku, smjer Prodavač, u trogodišnjem trajanju, Boris je odlučio upisati prekvalifikaciju u zvanje Komercijalist u istoj školi. To mu je omogućilo zapošljavanje na radnom mjestu prodavača/blagajnika u dm-drogerie markt d.o.o., gdje je nakon nekoliko godina napredovao do mjesta zamjenik poslovođe te ubrzo i poslovođe prodavaonice na čijem je čelu bio šest godina.

Prijelomni trenutak karijere dogodio se 2010. godine upisom studija Sveučilišnog stručnog studija računovodstva i financija Sveučilišta u Splitu, Nastavni centar Zagreb, gdje stječe naziv Prvostupnik ekonomije, računovodstva i financija. Obrazovanje nastavlja 2013. g. upisom na Diplomski specijalistički studij Menadžment bankarstva, osiguranja i financija na Sveučilištu  Libertas i postaje Stručni specijalist ekonomije. Tijekom svoje uzlazne karijere radio je u različitim tvrtkama kao komercijalist, potom kao voditelj prodaje  i voditelj tržišta. Od 2016. g. do danas zaposlen je kao direktor Facility managementa u tvrtki Fina gotovinski servisi d.o.o. Boris je svojom osobnošću, poduzetnošću, aktivnim usavršavanjem i cjeloživotnim učenjem od učenika trogodišnje škole postao direktor. Svestran je i na  drugim područjima života te aktivno  volontira u Centru za inkluzivne radne aktivnosti. 2017. godine gostovao je i kao predavač u Trgovačkoj i komercijalnoj školi Davor Milas u Osijeku, u okviru 11. Tjedna cjeloživotnog učenja gdje je učenicima i svojim bivšim nastavnicima ispričao svoj životni put te tom prilikom istaknuo: „Motivaciju sam pronašao tek onda kada sam postavio sebi pitanje. „Što je to što bih volio raditi u životu, što bi me činilo sretnim, a uz što bih imao vremena i za druge stvari koje me zanimaju?“ Jedini odgovor koji mi je tada dolazio jest da moram upisati i završiti studij, što sam i učinio, uz veliku potporu svoje obitelji.“ Boris Rozman je, prema riječima profesorice Tatjane Petrač iz Trgovačke i komercijalne škole Davor Milas u Osijeku, koja ga je i predložila za nagradu Maslačak znanja, primjer kako cjeloživotnim učenjem i usavršavanjem na formalnoj, neformalnoj i informalnoj razini obrazovanja osoba uspijeva ostvariti sebe i pridonijeti društvu u kojem živi na dobrobit svih.

Nadir Elhag (1983.)

Nadir ostvaruje iznimne rezultate kroz obrazovanje odraslih. Po završetku srednjoškolskog obrazovanja za vodoinstalatera, odlučuje se za prekvalifikaciju u programu pomorskoga nautičara, čime stječe uvjete za napredovanje u karijeri. Nadir je prije upisa u obrazovanje odraslih duže vremena bio nezaposlen, što ga je i potaklo na razmišljanje o novom pravcu svoga životnog puta. Veliki iskorak učinio je promijenivši mjesto boravaka i društveno okruženje, bez sigurne financijske potpore i obiteljskoga ozračja. Za školarinu je zarađivao radeći kao konobar i mornar na brodovima Jadrolinijine flote. Trenutačno još uvijek plovi kao mornar na brodu Marko Polo, na liniji Split – Ancona.

Nerijetko se susretao s poteškoćama i predrasudama zbog drugačije boje kože. Nadirov otac je kao državljanin Sudana svojevremeno studirao u Hrvatskoj, nakon čega se vratio u svoju domovinu. Uz školovanje koje sam financira, Nadir danas brine i o samohranoj majci.

Svojim iskustvom u obrazovanju odraslih Nadir svesrdno pomaže svojim radnim kolegama iz brodske kompanije te ih svojim primjerom motivira na pozitivne promjene i nastavak obrazovanja u pomorskoj struci. Upravo zbog toga za nagradu Maslačak znanja predložila ga je gospođa Natalija Palčić iz Ustanove za obrazovanje kadrova u pomorstvu – Kliper.

Zahvaljujući preporukama poslodavaca koji su prepoznali njegove kvalitete, upornost i motiviranost, kontinuirano je napredovao.  Pred samim je završetkom svoga školovanja koje je obavio u redovnom roku. Obrana završnoga rada zasigurno će mu donijeti napredak u sad već sigurnoj i perspektivnoj pomorskoj karijeri. Nakon odrađene kadeture čeka ga i međunarodno priznati poručnički ispit. Završetak izobrazbe za pomorskoga nautičara Nadir vidi kao sigurnu mogućnost zaposlenja i eventualnog nastavka školovanja na višim razinama pomorskoga obrazovanja, možda sve do časničkih zvanja u pomorskom zanimanju.

Promotivni film o našim dobitnicima pogledajte ovdje.