Radionica prihvaćanja različitosti među spolovima

Sudionici radionice najprije dobiju listu od petnaestak osobina ili radnji i trebaju označiti jesu li te osobine tj. radnje uobičajnije za muškarce ili žene po njihovom osobnom mišljenju. Na toj listi piše: glasan, svadljiv, brbljiv, neuredan, nasilan, netočan, hvalisav, sebičan, vrijedan, društven, pouzdan, spreman pomoći, ljubazan i sl. Nakon toga se u plenumu čita kome su pridružili koje osobine tj. aktivnosti i trebaju obrazložiti svoje mišljenje. Nakon toga se formiraju skupine u kojima je jednak broj muškaraca / dječaka i žena / djevojčica. U svakoj skupini dječaci i djevojčice razgovaraju pet minuta o tome slažu li se s tom početnom "procjenom" npr. da su dječaci glasni a djevojčice brbljive i svoje stavove trebaju konkretnim primjerima potvrditi tj. obraniti. Slijedi izvješće u plenumu u kojem sudionici iznose rezultate do kojih su došli nakon razgovora sa suprotnim spolom pri čemu dolazi do izražaja promjena u stavu, npr. sudionici više ne koriste riječ "svi" nego "neki" ili " puno ili većina" ali nikako poopćeno "svi dječaci / sve djevojčice". Ovom radionicom sudionici uče slušati sugovornika bez procjenjivanja da je ono što čuju dobro ili loše, samo iz razloga što je drugačije od njih samih ili njihovih pretpostavki, uče se postavljati potpitanja ukoliko im nije jasno bez iznošenja svog mišljenja o tome, uče se uvažavanju i kontroli vlastitih emocija. Na taj način se razvija empatija i prihvaćanje različitosti među spolovima.