Predavanje dr. sc. Anice Bilić, znanstvene savjetnice,
Poglavlje iz latinske baštine:
Horatius cybalinesis, Stjepan Đaković (1862. – 1948.),
jedan od posljednjih hrvatskih pjesnika latinista
U hrvatskoj akademskoj zajednici jednako je nepoznato tko je Horatius cybaliensis kao i tko je Stjepan Đaković stoga ćemo otvoriti novo poglavlje iz latinske baštine portretom toga svećenika, gimnazijskoga profesora i katehete, orguljaša, zborovođe, muzikologa, kulturnoga djelatnika, humanista, poliglota, prevoditelja i neolatinskoga pjesnika koji je životom i radom vezan za Vinkovce i prostor Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije.
Iz postignućima bogatoga životopisa Stjepana Đakovića naglasak ćemo staviti na njegovo latinsko prigodno pjesništvo koje je potpisivao pseudonimom Laudator temporis acti, a njime je za života stekao zavidnu kvalifikaciju i prozvan Horatius cybalienesis. Čitanjem njegovih klasicistički oblikovanih prigodnih stihova na latinskom i prepjeva na hrvatskom jeziku evocirat ćemo klasičnu latinsku baštinu i povijest Cibala, današnjih Vinkovaca.
Stjepan Đaković okušao se pjesništvom u trećoj životnoj dobi te počeo objavljivati 1934. u 72. godini života te svoj književni vrhunac dosegnuo u stvaralački najplodnijem razdoblju od 1934. do 1942., dakle između 72. i 80. godine života.
Zaključno ćemo istaknuti da Stjepan Đaković u hrvatskoj književnoj historiografiji zauzima mjesto jednoga od posljednjih hrvatskih pjesnika latinista vrijednih prigodnih ostvaraja te nikako ne zaslužuje da 70 godina nakon smrti padne u potpuni zaborav budući da je otimao od zaborava hrvatsku kulturnu i pisanu baštinu njezinim čuvanjem u književnom i kulturnom pamćenju, revitalizacijom, popularizacijom, poznavanjem i kreativnim stvaranjem na podlozi normativnoga, klasičnoga, drevnoga.